Umro mi je susjed, sutra je ostavina

Njegovi su sad u stanu, popilo se dosta vina

Čujem pričaju otišao je jako brzo

Pa si dijele pokretnine fotke, bilje, zlato, krzno

Kao tužni što ga više nema

Spika kako neko gore samo briše imena

Ali mora da sve ima svoje kako i zašto

Čovjek je ogoljen makar izašo s frakom i mašnom

Kreće večera, svak se sjeća nečega

Kroz leće trećega mali nosi smeće većega

Pehar peha, sreća neće ga, crni vicevi

Čujem našli smo ga tu, već su crvi nicali

Danima je trunuo na podu kupaone

Zvuk arome trupla vukao me do muka ome

Tako smo ga našli, baku smo za naš mir

Odveli pod rukom i izašli

Znaš li da smrad leša ostaje u nosu dugo

Znaš li da se uvuče u kosu drugom

I ne izlazi godinama. Otkad te rodi mama

Kosa pamti svaki novi danak do ovih dana

I moram kazat da me nikad nisu zvali češće

Samo žešće fraze za saučešće

Kao bio je dobar čovjek

Neodlučan na križanju puta dviju želja jer se nemre domoć obje

Ponoć ode, kažu treba znat stvari cijenit

Nisam trebo doć ovdje, slušam ih kroz stare cijevi

Bio sam lego, sad već sjedim

Smiješan samom sebi šta ih slijedim, hladan znoj mi se s glave cijedi

Tako to biva sa životnim datostima

Smrt ogoli pakost dima, digne zastor dva kostima

Što ih ljudi nose za života, topi krinku lažnih nota

Sviranih u prividnoj rutini važnih svota

Noževi grebu, vilice cvile

Ne mogu si prispodobit je li iskreno ili se sile

Djeluju mi zadovoljno, znam da zvuči starodmodno

Ali neke rane ne mogu isprat slanom vodom

Vrag mi ne da mira, moram kondolirat

Ovaj miraz empatije nemam kom donirat

Pokucam, vrata sama krenu, ugledam njegovu glavu na ledu

I shvatim da ga jedu