Na životnom puteljku dugo šećem

I kad ljude srećem, zatrepćem pod dojmom tužne sreće

Jer što ih više poznaš to ti netko umre češće

Radost je stvar trena, a vrijeme uvijek teče

Noćne more ostavljaju očne bore

Čaša pada s ruba kad ju staviš točno pored

Ljudi ne sakriju smrad ni kad stave parfem

Život je gorak, želim nešto slatko, barem na tren

I kamo sreće da te stalno srećem

Vjera će nas oslobodit ako znanost neće

Ne beri brigu jer ne sadimo probleme

Ako pobijede snage prosvijetljenog uma, slavimo kod mene

Zapišem glosu i prevedem to na latinski

Ton prati stih dosljedno ko Toma Akvinski

I tada oštra bol presiječe umnjak

U žilama ovoga imena teče sumnja

Trnci nelagode, nepovjerenje

U nekom je red, u nekome nered

Provalija neizvjesnosti je sve dublja

Od pjesme do vječnosti ostaje sumnja

{Valar}

Pito sam, proroka lakog sna kako zna

Jel veza atomska, od nagona do patosa?

Reko zakon zna, vagnut mjeru svakog zla

Lago sam, znam, sebi sam kad sam jako slab

Dobro, gdje sam zapeo kad ne znam razlike

Šta kaže važni kler, šta je svijet fantastike

Dioničaru sentimenta, svaka je vijest dobra

Oprali smo ruke, onda krenuli smo jest govna

Nama potpis vama novci

Bog je otpisan ko Trocki, ovisan o kocki

Ko se lovi za oprosti uvijek novi sram podnosi

Život ima više smisla opisan komplotski

Šta kad gladovanje miriše na mlado janje

Tad je znanje samo razlog da je nade malo manje

Kažu da sam sanjo grešni um dumne

Ne bi vjerovo da umrem, prešo sam rub sumnje

Ljepota je u oku promatrača

Laž i istina su troma braća ispod krova trača

Što me vraća na mimiku lica savjesti

I ljubomorni pogled kad proklija klica zavisti

Ambicija govori dok se ne ostvari

Požuda u licima gori dok čovjek ne ostari

Čuvam svoje stvari, ne branim boje stranih

Produktivnost je na godišnjem još uvijek, bolest radi

Ne postoji snažan samac

Tko tvrdi suprotno je talac kamuflaže srama

I što su napadi jači brani se brže

Na putevima do ljubavi su stanice mržnje

Preko granice srdžbe, reko mani se tuđeg

Papir vrijedi, al su kovanice tvrđe

I kada tijelo mumije naivno sve razumije

Um je oduvijek pod uvjetom sumnje