Znao sam jednu gospođu, obla stasa, oštra lica

Zaposlenu u pošti, zvali su je Poštarica

Radila je taj poso tolko dugo da

Je čak i dosadan dan na poslu posto ugodan

Shvatila je da joj godi prazan dodir

U kontaktu s ljudima, voljela se razonodit

Time što svakodnevno raspodijeli po par tona

Paketa i zna otkud su već po mirisu kartona

Imala je muža, bili su par koma, stari Toma

Nikad nije pospremao stvari doma

Često bi podigli ton, on je bio ljigi trom

Mirni trol, sav u brojkama ko digitron

Živjeli su svak za sebe, praktički odvojeno

I zadnjih četiri, pet godina se pita ko je on

Ne pamti kad se osjećala voljenom

Al ne sjeća se ni da ju je to ikad boljelo

Nikad ne znaš ko ti gleda poštu

Tuđi dodiri u tvoju intimu su još tu

Omotnica vonja po dimu i moštu

Nikad ne znaš ko ti gleda poštu

Poštarica, znali su ju zvat i Željka

Bila je znatiželjka, mužjaka prati žеnka

Voljela si je na šljaki popit i brstit omotnice

Prsti hobotnicе vješto su krstili povratnice

Našla bi si kuverte sa srcima

Odabrala najdeblje pismo i rekla “mrcina”

Pa stala iščitavat tuđe ljubavne sage

Uzbuđena izvan okvira humane snage

Bilo je tu svega, od mirenja do prekida

Studiranje prepiranja od davnina do neki dan

Često bi onak iz šale negdje našla sebe

Svjesna da romantičare bujna mašta sjebe

Nekad bi i dodala rečenicu il dvije

Sutra će pričat s mužem, htjeli su i prije

Al se uvijek nešto drugo nekako nađe na putu

Nisu svađe, al ajmo rađe sa slađe na ljutu

Jednog dana poštarica spazi nešto poznato

Pismo ko zna kom i njegov rukopis sa pozlatom

U nevjerici uzme ga što tiše ispod

Pulta, pa grunta kom to njezin suprug piše pismo

Krene čitat i u trenu joj dah stane, piše:

"Željka nije dobro, vratio se Alzheimer

Već par mjeseci, a možda i ima duže

Da se opet gubi, ljubi me i naziva mužem

Neki dan je došla gola, mislio sam prosta varka

Nije mogla pojmit da je ovdje samo podstanarka

Pričala je da moramo spasit brak

Nešto kao svjetlo ljubavi može ugasit mrak."

Pročitala je sve do kraja ko da je sedirana

Pogledala na sat i odma se resetirala

Spremila je pismo i stavila mekan ruž

Pozdravila sve i rekla: “Doma me čeka muž”