(Tik tak)

Čujem sad mrkli mrak

Soba tri sa tri

Izvlačim dim zadnji

Stavljam kapu izlazim

Prilazim vratima

Samog sebe ispratim

Jer dobro znam da deo mene neće pristati

Ispati glupe greške skupi su izdanci

Svi znaci vode me u noć tu da izbacim

Ne mogu disati, spremam sam u vir stati

Njih naći, završti sa tim, pa pisati na čist papir

Sitni sat, spuštam se niz parkić

Kroz jedan tih parking gledam grad kristalni

Gde smo svi hladni dok nekog bes ne pripali

Pune glave brzo postanu mozgovi isprani

Čak i dete moglo bi brzo metak da ispali

Kad neko mir kvari, setim se tih zlih stvari

Svih starih sranja što zaključane na njih pazim

Bol nikad ne ispari zato bolje ti stani