[Tekst pjesme "Cesta tu"]

[Strofa 1]

Kad izlazim na cestu, ja više nisam isti

Niti sam ne vjerujem kaj mi sve prolazi kroz misli

Ne postoji niti jedan način da se razbistrim

Jer osjećam se k'o prva osoba na smrtnoj listi

Kad držim šake skupa, uvijek ja škrgućem zubima

Izbjegavam svaki mogući kontakt sa ljudima

Svakog dana raste pritisak u mojim grudima

Jer svakog dana meni je jasnija moja sudbina

Kome da vjerujem, svojem frendu? Da ne bi'!

Ja ne vjerujem ni majci, a ne vjerujem ni sebi

Poput vuka samotnjaka u nepoznatoj zemlji

Ne znam tko su ljudi, sine, a 'ko krvoločne zvjeri

Sad gledam svoju prošlost po nekim starim slikama

Na njima vidim sebe sa pedeset svojih likova

Opipaj mi leđa, osjećaš li kak' su ispikana?

Sad valjda ti je jasno zakaj više nemam nikoga

Najveća ljubav prije zvala se je cesta

A najveća ljubav bila je najveća greška

Jer ulica je kurva ovog prokletog mjesta

Prvo ti je poput majke, onda poput živog pijeska

[Interludij]

"Kad velim riječ "cesta" ne mislim na cestu k'o cestu, već sve ono kaj mi radimo na cesti... a opće nismo svjesni kaj cesta radi na nama."

[Refren]

Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše

Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže

Jučer s osmijehom na licu, danas teku samo suze

Bez nje smo bili ljudi, dok smo danas prazne ljuske

...krade nam slobodu, cesta krade nam duše

Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže

Jučer s osmijehom na licu, danas teku samo suze

Bez nje smo bili ljudi, dok smo danas prazne ljuske

[Strofa 2]

Zakaj sam spominjal svoje likove u prošlom versu?

Da bi ljudi jasno vidli kaj te drolje fakat jesu

Braća koja žele me u lijesu, crvi u mesu

Moja propast od sekunde kad sam došel ja na cestu

Stari ostaju na mjestu, a novi ulaze

Dižu prašinu sa poda ove ceste koju gaze

Zovu te na kratko, al' za van nema šanse

Ova ulica je raka, oni su k'o metastaze

Ja sam bil dio ulice, sine, od dana prvog

Uvukla me u sebe, drolja, k'o neki vrtlog

Ja sam jedva našel izlaz iz tog života tvrdog

I sad ulica me želi natrag, živog il' mrtvog

Zvuči smiješno? Jasno, jer gle od kud dolazim

Iz grada poput groblja i to s grobovima praznim

Da objasnim, jer ne kužiš me sada i šemu grada

Valjda vidiš samo selo veličine jednog kvarta

Izgleda nevino kad šećeš ulicama ovim

Daje ti privid sigurnosti kaj ovdje ne postoji

Ima jedna druga strana, pod ovim licem dobrim

Pitaj lešine od tud, oni znaju kaj govorim

[Interludij]

"Grad u kojem živim je jebeno prokleto mjesto. Na prvi pogled je sve mirno, a kad padne kiša i skine šminku, sve je totalno drukčije."

[Refren]

Cesta krade nam slobodu, cesta krade nam duše

Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže

Jučer s osmijehom na licu, danas teku samo suze

Bez nje smo bili ljudi, dok smo danas prazne ljuske

...krade nam slobodu, cesta krade nam duše

Nekima to paše, sine, dok budale to ne kuže

Jučer s osmijehom na licu, danas teku samo suze

Bez nje smo bili ljudi, dok smo danas prazne ljuske

[Interludij]

"U vel'kim gradovima je stvarno teško živjeti, zbog svih tih sranja koje se dešavaju na cesti. A meni je osobno teže tu živjeti jer sva ta sranja su skoro ista, al' razlika je u tome da se dešavaju na manjoj površini i okruženi smo njima cijelo jebeno vrijeme."

[Završetak]

Jantar i mAc

2006