[Tekst pjesme "Misli"]

[Strofa 1]

Po kišnom asfaltu teturam, oblaci il' ja

Ne znam tko je više tmuran

Jedino još muzika me dobro fura

Moj viši cilj, pa sranja lakše duram dok riskiram, ne osiguran

Neki govore da lud sam, sva'ko svakom sudi

Kažu previsoko pucam, izgubljeni ljudi, bez sjene

Al' čini mi se da i sat izgubljeno kuca, takvo je vrijeme

Za mene rupa od pjesme do pjesme, u toku ciklusa

Kapuljača na čelavoj glavi ko šator putujućeg cirkusa

Ritmovi iz mene vuku riječi

Koje ti u prostom razgovoru stvarno ne bih znao reći

Duboki poučni repovi, duboki prazni džepovi

Gledaj ulice i vidjet ćeš da dišu

Ja mrzim kišu, ali kiše pjesme pišu

Ekipa vani hvata zjake, ja hvatam zrake

Limeno žmirkam dok gledam ka suncu

Zbog ove glazbe možda bogat, možda bos

Osjećam se sjeban skroz, pa jedva čekam kolovoz

[Strofa 2]

Od malena vidim se na vrhu, ništa drugo

Zato nikada ne gubim, svaki poraz ima svrhu i već dugo

Život pun mi je samoće, smišljao sam rime, pisao sam retke

Voljela me cijela demo scena, volio sam rijetke

Danas me ne vole, to je dobar znak

Ostao sam iskren prema sebi, ostao sam jak

Klošari se dure kao tetke, šapću

Iza leđa spominju mi noževe, šamare, metke

Ako me 'ko rokne bit ću legenda zauvijek

Ali nemate ta muda kada ispred vas je čovjek

Ostat ćete demo, meni su to bile predigre

Ubijam sa svakom temom, pseto ima pedigre, a srce vuče

Rado bi se našao sa svakime u mraku da vam jebem majku

Al' nema vremena, care, ovaj čovjek radi pare

[Strofa 3]

I pauci su otišli iz ove sobe, ostala je samo paučina

Brige, nadanja i borbe, putne torbe

Žene si ne puštam blizu jer mi sjebu tok

Sve bi one htjele neki kurac

Nemam vremena za small talk

Sve su htjele me promjenit' il' poševit'

Kučke dobile su nogu na samom početku

A ženim onu koja znat će moju zagonetku

Držim do kriterija, uvijek imao sam fokus

Dok sjedim sam za šankom gledam djecu bogatih

Piju isto što i ja, ali mislim da nam piće nema isti okus

Pitaju me kad će album, prvo mi se okrene želudac onda oči, pritisak me koči

Mali ljudi pričaju mi iza leđa, zlobno šapuću u mojoj sjeni

To me nimalo ne vrijeđa

Jer posao je dobro dok sva usta blebeću o meni

Malo je pravih ljudi, zato smo u uskom krugu

Skupa instinktivno letimo ka vrhu kao ptice prema jugu

Kažu da su riječi jeftine, ako iza njih ne stoji djelo

Nek' za epitaf mi klešu da i umro sam za ovo, kad me zakucaju na raspelo

Iza gradske crkve, dok su popovi u strahu

Jer ljudi kažu da moj rap u život vraćo je i mrtve

Al' sam pjevao za gluhe

Umrijet ću sretan

Nasmješi se za moju dušu kada mi na tijelo sjednu muhe

[Završetak: Rade Šarbedžija]

Kako je teško biti sam

I biti star, a biti mlad

Sjeti se

I ljubavi i pobjede

I lovora i darova

I znaj da Sin tvoj putuje

Dolinom svijeta turobnom

Po trnju i po kamenju

Od nemila do nedraga