Kazaljke su se spojile, možda netko misli na mene

Prvo se sjetim tebe, jesi još slobodan, pitam se…

Na križanju gledam noćnu urotu semafora

Svako crveno gađam, baš i nije neka fora

Ulice se ljeskaju i uživaju u kiši

Skidam mobitel s punjača, zovem te i pitam di si

Čuli smo se davno, reko si da te ne zovem

Da je bolje ovako, čujem glas djevojke nove

Kažem ti da sam se sjetila naših crvenih svjetala

I kako si se slatko smijo dok bi gluposti lupetala

Pitam te je si okay, jel sviraš u bendu

Ti se nasmiješ, kažeš, imaš novu pjesmu jednu

I govori o nama, al mi se neće svidjet

Jer nema happy end i više me ne želiš vidjet

Sklapam mobitel i razmišljam o crvenim svjetlima

Evo zelenog, crvena nije pobijedila

Refren:

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi

Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje

Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Popili bi više pa bi mi dao da vozim

Mijenjala sam brzine, ti si me mazio po nozi

Cerekali smo se ko klinci, jer smo to i bili

Kolko smo puta tako mogli poginut ko debili

Al Bog čuva budale, a nas je volio posebno

Ko bi reko da nam ipak nije bilo suđeno?

Poglašnjavam radio, želim misli potisnuti

I čujem pjesmu uz koju smo se voljeli trošiti

Pomislim da mi je to zadnja stvar što mi treba

Opsujem u bradu i pogledam put neba

Dok si me vozio doma, ja bi otpuhivala dimove

Promatrala Savu i staro-zagrebačke krovove

Promatrala bi i tebe, al to nebi primijetio

A kad bi primijetio bi se nasmiješio

Stali bi na crveno, ti bi se nagnuo k meni

Ljubili bi se dok se semafor crveni

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi

Svako crveno bi značilo da smo skupa dulje

Sad jurim kroz njih, što dalje, što dalje…

Više sam voljela ono kad si me vozio kući

Često je šutnja rekla više od 1000 riječi

Grad je bio crven od crvenih svjetala

Ali više ni zbog jednog više ne bi stala

Sad bježim od križanja, volim otvorenu cestu

Jer imam feeling da jedino tad ne stojim na mjestu

Ne gledam znakove, ne zanima me što će biti

Ne bježim od prošlosti il od onog što će se tek zbiti

Ne želim piti, jer onda misli tutnjaju

I pogled se muti od suza što obrazom putuju

I mrzim se jer nisam sve u glavi raščistila

Ne bi bilo milo kad bi te vidjela

Crveno mi sad znači samo nemoć da pobjegnem

Da ti ne šaljem poruku kad mi se grlo stegne

Crveno je moja slabost, mrzim ga više od tebe

I one nove male koja te sad jebe

Crveno me sada peče kad se vraćam kući naveče

Pa stišćem gas i kroz crveno prolijećem