Velika soba kod kuće na zemlji

I majčinski osmeh i glas

Otvaraš oko po oko

I ćutiš u nas

Ruka na ruci i suza na usni

A tuga odaziva se

Živ, ti se vraćaš u život

Ko zna odakle

I sam veruješ u muk istine

Sećaš se, sanjao nisi, a bio si gde?

I sam veruješ u muk istine

Svu svoju snagu ti dajem da pogledaš me

Trčim i prosipam pesak po vodi

Ko ptica što sleće na sneg

Sklopljene oči drugačije gledaju svet

Sever mi sledio kosti

Šta vredi što vidim kad neću da znam

I dugo već četiri godišnja doba su dva...

Ja verujem u muk istine

Dunav će postati more, podaviće sve

Ja verujem u muk istine

Umoran, tužan, opijen, prepoznaješ me

Seti se kako smo gledali majdan

Ko pakao da je na dnu

Ušli smo jednom u njega

I skratili put

Vetar ti ukrao kanap iz ruke

U nebo ti pobeg'o zmaj

Traži ga pogled po svodu

Al' krije ga sjaj

Ja verujem u muk istine

Možda se sve ovo dešava još nekome

Ja verujem u muk istine

Ili smo samo zalutali u sećanje...